"Smrt je sve što znamo o nebu i sve što trebamo od pakla."
22.10.2006., nedjelja
LEPTIR
Cetiri zida,jedan krevet,tracak sunca na blijedom ljudskom tijelu. Ovdje nema zivota,ovdije zivi samo samoca koja bijednom covijeku pokazuje koliko je bijedan,jadnom koliko je jadan a velikom koliko je velik. Ona ga vodi,pokazujem mu put k samom sebi.  Prolaze minute,sati,dani,tijedni..cetiri zida,krevet,tracak sunca i ja ostajemo isti. Razmisljam..Ne shvacam,ne vidim,ne osijetim,neznam..pokusavam ali ne uspijevam..neznam gdje sam pogresio,sto je poslo po zlu..kriv sam. Slike!Mrtve slike prekrasnog lesa koji se kupa u vlastitoj krvi..no meni u glavi praznina..crno..nema tih slika..nema moje proslosti..ona je poput sira,puna rupa..crnih,tamnih rupa.. Vec sijedim ovdje sedam dana sam. Sve je isto,cetiri zida,jedan krevet,tracak sunca na blijedom ljudskom tijelu. Razmisljam ali ne shvacam. Leptir! Leptir boje plamena! Donsi zivot u moj dom,dozivotni dom..samo on i ja..gledam ga,njegovu ljepotu,gledam je u oci pune suza koje donose oluju u njene oci. Zelene oci,pune olujnih suza koje moja rijec smiruje,zagrlja tijesi a poljubci ispunjuju.. Place mi na ramenu. Volim me. Boli je. Leptir. Leptir boje plamena. Na njeno rame se usidrio. Upovio je u njenu oluju,zivotnu oluju. Dosao ju je umirit,razveselit..dosao je osijetit njenu bol. Bolu za koju ja vadim lijek..imam ga. Tu kraj sebe,u sebi..dati cu joj ga.. volim je! I ona mene. Stvoreni smo jedno a drugo. Budi se. Hladan,krvolocan,bestidan,prepun mrznje,prezira sto je bio zapusten,ostavljen u tmini sam..nema ga..ali sad dolazi..dolazi vladat mojim tijelom. Oduzet ce mi ga,napravit u mojoj proslosti jos jednu rupu..rupu koju sad vidim. On,lepir mi ju je pokazao. Pokazao mi je moje bestidene ruke na njenom vratu. Molila me je. Voljela me je. Izdao sam je. Bio sam slab a ona je uvijek bila jaka. I zavrsila je tako. Bila je jaka i dok sam je davio. Nije se micala,samo me je gledala,plakala i umirala..umrla je jaka i prepuna ljubavi,suzna ljubavi koje je gajila za mene. Kosara! Noz! Polezem je na leda. Zabadam ga..malo ispod pupka. Poteko je potocic. Potocic njene krvi. Noz mi klize po njenom tijelo. Kao da jedem jabuku..samo klizi i ostavlja crveni trag za sobom. Rastvorio sam je. Izvadio nas plod..plod nase ljubavi i pogledao ga u jos ne rodene oci..nasmijo mu se i prerezo mu vrat..tisina,muk bez krikova,dijecijeg placa..ono sto bijase jos mrtvo ja sam ubio..bilo je bez duse bez ljubavi o kojoj sam sanjo..ljubavi koja bi me ubila,ljubavi koja Ga je probudila i ucinila sve ovo..ljubav koja je strast i ne priznaje ni proslost ni buducnost..strah,mozak,bolest,dvije duse u jednom tijelu-prijatelji. Pravi,istinski..jedan bijeli,svijetli drugi crni,tamni..kontrast koji mi busi proslost poput sira.. Cetiri zida,krevet,tracak sunca i ja. Leptir. Leptir boje plamena. Odlazi. Ispunio je moju rupu. Vratio mi sijecanje,sijecanje na nju i ono sto se desilo tog subotnjeg popdneva. Placem! Ubija me On..suze..suze lijem..suze su mi za srce isto sto i voda za ribe..kajem se..on mi neda..osijetim Ga.. |
